1.
http://www.galaksija.com/znakovi/znakovi_19-11-06.htm
19-11-2006
Pisˇe:
Rodrigue Tremblay
"Ako
kazˇete dovoljno veliku lazˇ, a onda ju neprestano ponavljate, ljudi
c´e na kraju pocˇeti da vjeruju u nju. Ta lazˇ se mozˇe
odrzˇavati samo onoliko vremena koliko dugo drzˇava mozˇe da
zasˇtiti ljude od politicˇkih, ekonomskih ili vojnih posljedica te
lazˇi. Tako za drzˇavu postaje od zˇivotne vazˇnosti to da
sve svoje moc´i koristi za represiju disidenata, jer je istina smrtni
neprijatelj lazˇi, sˇto nadalje podrazumijeva da je istina
najvec´i neprijatelj drzˇave."
Joseph
Goebbels, nacisticˇki ministar za propagandu
Propagandne masˇine su opasne, cˇak
mnogo visˇe u jednom demokratskom nego u nekom totalitarnom rezˇimu
jer je njihov cilj da zbunjuju, dezinformisˇu, lazˇu,
zastrasˇuju i manipulisˇu misˇljenje ljudi. Stvarno se
mozˇe rec´i da nekolicina ruku koje kontrolisˇu medije imaju
moc´ da pretvore lazˇi u istinu a istinu u lazˇi, a da im se
niko ne mozˇe suprostaviti, zato sˇto oni tako?e imaju i moc´
da zagusˇe svaki glas njihovih oponenata. To je najgora vrsta monopola
koja postoji, koja je gora cˇak i od ekonomskog monopola. I stvarno, kad
mala elita na vlasti pocˇne intezivno da koristi propagandu, onda se od
demokratskih principa samoupravljanja ljudi pravi najobicˇnija
sprdacˇina. U stvari, ljudi pocˇinju da sumnjaju u vladu, jer je ona
postala izvor polu-istina, lazˇi i dezinformacija. Zatim slijede
obeshrabrenje i apatija jer ljudi znaju da se njihovo misˇljenje
visˇe ne uzima u obzir i da c´e oligarhija na vlasti raditi ono
sˇto zˇeli, bez obzira na to sˇta ‘suvereni’ ljudi misle.
Samo u slucˇaju slobodnih i nezavisnih medija (cˇini se da ovakav
slucˇaj na Balkanu nikada nije bio poznat!? prim. prev.) ljudi se mogu
nadati jednom posˇtenom informisanju i slobodi od vladine manipulacije.
Da bi docˇarali koliko politicˇka propaganda mozˇe
da bude moc´na, moramo uzeti u obzir cˇinjenicu da je nesˇto
visˇe od godinu dana nakon invazije Iraka, neposredno prije
predsjednicˇkih izbora 2004. godine, prema Harijevoj Anketi (Harris
Poll, prim. prev.) 62 procenta americˇkih glasac´a koji su
planirali da glasaju za Busha II, josˇ uvijek bilo uvjereno da su Saddam
Hussein i Irak imali "jake veze" sa al Kaidom, dok je 41 posto
glasac´a i 52 posto od onih koji su podrzˇavali Busha vjerovalo da
je Saddam ''pomogao u planiranju napada na STC 11 septembra, i
podrzˇavao otmicˇare aviona."
Nadalje, kao jednu nevjerovatnu pocˇast sili politicˇke propagande i
strategiji velikih lazˇi, moramo pomenuti
cˇinjenicu da je cˇak 85 posto americˇkih vojnika josˇ
uvijek vjerovalo, u 2006. godini, tri godine nakon invazije na Irak, u
lazˇ da se oni bore u Iraku "kako bi se osvetili Sadamu za njegovu
ulogu u napadu na STC, 11 septembra 2001. godine, dok je 77
posto njih vjerovalo da je glavni razlog za taj rat bio "sprjecˇavanje
Sadama da sˇtiti al Kaidu u Iraku."
Danas, vec´ina Amerikanaca smatra da je rat u Iraku bila
gresˇka a mnogi su se dovoljno otrijeznili da su shvatili da su bili
prevareni. I stvarno, sada je skoro dvije trec´ine Amerikanaca protiv
rata. Ali je sada kasno. Sˇteta je vec´ ucˇinjena i americˇke
snage su sada cˇvrsto vezane u Iraku. Dobro, kakav je odgovor
administracije Bush-Cheney ovom vec´inskom protivljenju Amerikanaca?
Njihov je odgovor: "Zadrzˇac´emo kurs",
"Punom parom naprijed!" – Zaista, uprkos
ogromnoj pro-ratnoj propagandi americˇkih medija, 61 posto Amerikanaca se
sada protivi ratu u Iraku. Sˇto je josˇ cˇudnije, velika
vec´ina Iracˇana se sada okrec´e protiv napadacˇa i
okupatora. - 71 posto Iracˇana ne gledaju na koaliciju vo?enu od strane
SAD kao na "oslobodioce," nego kao okupatore a 78 posto njih smatraju
da prisustvo americˇkih snaga ima destabilizacijske posljedice. Tako nije
nimalo iznena?ujuc´e to sˇto velika vec´ina njih
podrzˇava momentalno povlacˇenje stranih trupa iz njihove zemlje.
U svom grandioznom planu, neokonski Bush-ov tim namjerava da
nastavi ilegalnu okupaciju Iraka do daljnjeg. Oni su napravili 14 stalnih
vojnih baza a napravili su i jednu tvr?avu koja je maskirana kao ambasada, u
kojoj se mozˇe smjestiti broj stanovnika jednog osrednjeg americˇkog
grada. Na taj nacˇin, SAD su osigurale svoje ucˇesˇc´e u
ratu na Srednjem Istoku u narednim dekadama.
Prije invazije Iraka u martu 2003. godine, propagandna
masˇinerija neokonzervativaca, na cˇelu sa Rupert-om Murdoch-om,
vlasnikom Fox News (News Corp), i potpomognuta sa agencijama ABC(Disney),
NBC(GE), CBS(Viacom), TBS(Time Warner), CNN(Time Warner), MTV(Viacom), plus the
Weekly Standard(News Corp), the National Review, the New Republic, the Wall
Street Journal(Dow Jones), the New York Post(News Corp), the New York Sun, the
Washington Times(Sun Myung Moon), itd., zapocˇela je jednu sveopsˇtu
propagandnu kampanju kako bi uvjerila americˇki narod da je Saddam Hussein
bio pravi zlocˇinac koji je stajao iza napada na STC, 11 septembra a ne
Taliban iz Afganistana ili bin Ladenova teroristicˇka mrezˇa al
Kaida. Oni su u toj svojoj kampanji uspjeli u tolikoj mjeri da je vec´ina
Amerikanaca povjerovala u tu njihovu bajku i tako progutala mamac, zajedno s
udicom, najlonom i olovom.
Onda su neokonzervativci ubijedili ‘ponovo-ro?enog’
George W. Bush-a da mu je povjerena misija od strane boga da se bori protiv
zlocˇudnog islamskog terorizma. Prisˇapnuli su mu na uho da se
‘?avo’ nalazi u Iraku, a ne u Afganistanu. Tako je Bush II mogao
entuzijasticˇki da izjavi "Sˇirom svijeta, tokom narednih
godina, mi c´emo se boriti protiv tih zlocˇinaca i
pobijedic´emo." Kanadski neokonzervativac David
Frum uveo je u Bushovom govoru ideju o stavljanju na metu tri drzˇave, -
Iran, Irak, i Sjevernu Koreju, kao zla protiv kojih se on mora boriti,
cˇak ne pominjuc´i Osamu bin Ladena i Al Kaidu. A onda, isto kao
majmun na le?ima slona, neokonzervativci su poveli americˇkog slona u
iracˇku avanturu. Cˇak i dan danas, vec´ina Amerikanaca
ignorisˇu ono sˇto se stvarno dogodilo kao i razlog zasˇto njihovi
vojnici ubijaju i ginu u Iraku.
Po pravilu, profesionalne informativne agencije u jednom
demokratskom rezˇimu trebale bi biti nezavisne, objektivne, trebale bi se
oslanjati na cˇinjenice koliko je to moguc´e i neutralne prilikom
prenosˇenja vijesti i doga?aja. To znacˇi da one ne bi trebale biti
pristrasne i ne bi trebale biti pod kontrolom vlade ili pod totalnom kontrolom
nekih specijalnih interesnih grupa. Da bi gra?anstvo moglo uzˇivati
demokratska prava, preduslov je da ono bude informisano. Ako mediji sistematski
manipulisˇu vijesti ili uporno sluzˇe kao traka za transport
drzˇavne propagande, onda to podrazumijeva direktan napad na samu
demokratiju.
Na zˇalost, tokom poslednje dekade americˇka korporalna
medija su razvila jednu lijenu tendenciju da se "uplic´u" s
vladom i nekriticˇki prezentiraju vladinu verziju stvari i doga?aja, kao
da se tu stalno radi o istini. Neki su otisˇli toliko daleko da su
pocˇeli da ponavljaju onu vrstu veze izme?u vlade i medija koja je
postojala u bivsˇem Sovjetskom Savezu. (…)
Rezultati ove dezinformativne kampanje koja je inspirisana od
strane vlade, mogu se svuda vidjeti:
tri godine nakon sˇto je to zvanicˇno potvr?eno kao
netacˇno, polovina Amerikanaca josˇ uvijek vjeruje da je Irak imao
oruzˇje za masovno unisˇtavanje (WMD) prije nego sˇto je Bush II
odlucˇio da pokrene svoju ratnu masˇinu;
Skoro jedna cˇetvrtina Amerikanaca josˇ uvijek je
cˇvrsto uvjerena da je vlada Iraka stajala iza napada
na STC 11 septembra 2001. godine. S obzirom da ovakvo
dezinformisanje ne postoji u drugim drzˇavama (cˇini se da je autor
ovog teksta ipak u zabludi sˇto se toga ticˇe!? prim.prev.), to
mozˇe jedino znacˇiti da vladini zvanicˇnici, potpomognuti
medijima i vladinim propagandistima, svjesno sˇire i promovisˇu ove
dezinformacije, te su odatle odgovorni i za stvaranje ove ogromne i opasne
ignorantnosti kod velikog dijela americˇkih biracˇa.
Ne postoji podrucˇje gdje su opsˇte informacije u tako
dubokom neskladu u odnosu na no sˇto je poznato u Americi i onoga
sˇto je poznato ostatku svijeta, kao sˇto su to pitanja koja se bave
Izraelom i Srednjim Istokom. Zahvaljujuc´i veoma moc´nom
pro-Izraelskom lobiju i njegovoj propagandnoj (Hasbara) masˇini,
Amerikanci, kako se cˇini, zˇive na jednoj posve drugacˇijoj planeti
od ostatka cˇovjecˇanstva. Na primjer, Amerikanci c´e daleko
prije stati na stranu Izraela nego Evropljani, kad se radi o
Izraelsko-Palestinskom sukobu. Prema anketi Pew Global Attitudes koja je
napravljena izme?u marta i maja 2006. godine, ispostavilo se da 48% Amerikanaca
podrzˇava Izraelce, dok je samo 13% njih podrzˇavalo Palestince.
Nasuprot tome, U Sˇpaniji je npr. 9% populacije podrzˇavalo Izraelce,
dok je 32% bilo na strani Palestinaca. Glavni razlog za ovaj nesklad je taj
sˇto Amerikanci ne primaju iste vijesti kao ostatak svijeta. U SAD,
vijesti koje se direktno doiticˇu Izraela se filtriraju, modificiraju i
prilago?avaju od strane nekih manipulantskih organizacija, obicˇno tako da
se tu Izraelci prikazˇu kao neduzˇne zˇrtve, cˇak i onda
kad besposˇtedno ubijaju i rusˇe, kao sˇto je bio slucˇaj
nasumicˇnog bombardovanja civilnih podrucˇja u Libanu, u
ljeto 2006. godine.
Za te svrhe, na primjer, taj Lobi ima svoju vlastitu koordinativnu
organizaciju za propagandu koja se zove Komitet za Ispravnost
Izvjesˇtavanja sa Srednjeg Istoka u Americi, [the Committee for Accuracy
in Middle East Reporting in America (CAMERA)].
Njihova misija je da osiguraju da americˇki mediji (TV,
radio, novine, magazini) prate njihovu liniju o Izraelu, i o americˇkoj politici
prema Izraelu, ne oklijevajuc´i da oklevec´u one novinare koji se
usude da kritikuju ponasˇanje Izraelske vlade ili koji pokusˇavaju da
tumacˇe doga?aje na jedan uravnotezˇen nacˇin. Oni tako?e
poduzimaju potrebne politicˇke korake kako bi se osiguralo da Federalna
Komisija za Komunikacije – (the Federal Communications Commission [FCC])
ne narusˇava kretanje ka koncentraciji vlasnisˇtva nad medijima u
SAD-u.
________________________________________________
Rodrigue Tremblay je profesor ekonomije na University of
Montreal i mozˇe se kontaktirati na rodrigue.tremblay@yahoo.com.
On je i autor knjige 'The
New American Empire'.
Njegov blog:http://www.thenewamericanempire.com/blog
Vebsajt: http://www.thenewamericanempire.com/